Ogromna kamena lepeza skrivena ispod Antarktika
(Printscreen/Univerzitet u Đeniovi)
U najjužnijem delu sveta, ispod leda Antarktika debljine i do nekoliko hiljada metara, leži drevni pejzaž planina i dubokih dolina i otkriven je tek nedavno. Nakon decenija radarskih i drugih geofizičkih istraživanja, naučnici su postepeno otkrivali misteriozan, zakopani svet, a sada su prikupili dokaze o skrivenoj strukturi izuzetnih razmera.
Tim koji je predvodio geofizičar Eđidio Armadilo, sa Univerziteta u Đenovi, identifikovao je ogromnu, lepezastu strukturu od oko trideset povezanih basena ispod Istočnog Antarktika, prenosi Science Alert.
Struktura, nazvana „Istočnoantarktička lepezasta provincija” (EAFBP), širi se prema obali kao da je neko rastegnuo ugao Antarktika oko centralne tačke. Istraživači sumnjaju da se formirala pre raspada superkontinenta Gondvana, stvarajući zonu slabosti koja bi kasnije mogla da usmerava razdvajanje Antarktika i Australije, možda i danas oblikuje kontinent.
„S obzirom na to da se ovi baseni nalaze ispod oko polovine Istočnoantarktičkog ledenog pokrivača, oni verovatno snažno utiču i na tok leda i na razvoj oblika reljefa, što ih čini ključnim za glacijalne i hidrološke procese na Antarktiku”, pišu istraživači u svom radu objavljenom u časopisu Nature Geoscience.
Neočekivano otkriće
Pitanje oblika kopna ispod Antarktika nije samo akademsko. Led se stalno kreće, a ovo kretanje je vođeno konturama podloge od stena. Detaljno razumevanje ovih kontura nam omogućava da bolje predvidimo brzinu i smer toka leda.
Još jedan važan razlog je taj što Antarktik čini oko 10 procenata Zemljine kopnene mase i predstavlja ogroman deo istorije planete. Mnoga pitanja o Gondvani, raspadu kontinenata i evoluciji kore ostaju bez odgovora, jer veliki deo kontinenta nije direktno vidljiv. Zanimljivo je da istraživači nisu posebno tražili geološku strukturu podzemnih stena u obliku lepeze. Umesto toga, istraživali su kako bi Istočni Antarktik izgledao kada bi se led uklonio, što nije isto što pokazuju radarski snimci.
Antarktik je prekriven sa procenjenih 27 miliona kubnih kilometara leda, koji sav pritiska tlo. Ako bi led nestao, kopno bi se podiglo za čak jedan kilometar. Istraživači su kombinovali rekonstruisanu topografiju iz ovog „odskoka” sa radarskim, gravitacionim, seizmičkim i magnetnim podacima, kako bi istražili skriveni pejzaž.
Dok su proučavali rekonstruisanu topografiju, primetili su nešto neobično. Mnogi veliki podglacijalni baseni u tom području imali su istu osnovnu geometriju, nisu bili slučajna udubljenja, već su se širili od zajedničke centralne tačke blizu Južnog pola, u onome što opisuju kao „jedinstveni radijalni obrazac kontinentalnih razmera”.
Geološka lepeza
Ovaj geometrijski oblik ispod leda Južnog pola zapanjujuće podseća na tektonsku karakteristiku poznatu kao sfenokazam, opisanu 1955. godine kao „trouglasti jaz u okeanskoj kori koji razdvaja dva kratonska bloka, čije se ivice raseda susreću u jednoj tački, a tumači se kao da je nastala rotacijom jednog bloka u odnosu na drugi”.
Istraživači su razmatrali nekoliko procesa koji su mogli da oblikovati EAFBP. Iako veliki baseni mogu da budu stvoreni nasleđenim strukturama, riftovanjem, glacijalnom erozijom i širenjem kore, radijalni raspored basena, zajedno sa obrascima debljine kore i topografije, najbliže odgovara procesu poznatom kao rotaciono širenje, u kojem se kora širi ka spolja iz centralne tačke poput otvora ručne lepeze.
Ako je ovo tumačenje tačno, struktura bi mogla da sadrži dokaze o tektonskoj aktivnosti koja je prethodila raspadu Gondvane, kao i tragove za konačno odvajanje Antarktika od Australije.
Pronađena struktura bi, takođe, mogla da pomogne u objašnjenju drugih karakteristika Antarktika, kao što su visoke podglacijalne planine Gamburtsev i Transantarktičke planine koje se graniče sa EAFBP-om.
Istraživači pretpostavljaju da je kretanje tokom „otvaranja lepeze” moglo da pojačati izdizanje u ovim regionima, stvarajući planinske vence koji su sada među najistaknutijim skrivenim karakteristikama Antarktika.
Ovo objašnjenje nije savršeno. Teško je precizno odrediti vreme procesa, a karakteristika bi mogla da predstavlja višestruke preklapajuće epizode istezanja. Buduća istraživanja će se fokusirati na razjašnjavanje ovog aspekta.