Da li muškarci i žene treba različito da se leče?
(Freepik)
Decenijama je moderna medicina funkcionisala po principu „univerzalnog pacijenta”, gde je odrasli muškarac prosečne težine služio kao zlatni standard za klinička ispitivanja i doziranje lekova. Međutim, savremena nauka 2026. godine donosi radikalan zaokret- pol i rod nisu samo društvene kategorije, već ključni biološki faktori koji određuju kako ćemo reagovati na terapiju.
Biologija iznad proseka
Razlike u lečenju nisu pitanje ravnopravnosti, već čiste biologije. Žene imaju drugačiji procenat telesne masti, hormonski ciklus i enzimsku aktivnost jetre, što direktno utiče na to koliko se brzo lek razlaže u organizmu.
Dr Dženin Kloušn, direktorka Kancelarije za istraživanje ženskog zdravlja pri američkom Nacionalnom institutu za zdravlje (NIH), godinama upozorava na ovaj propust:
"Žene nisu samo manji muškarci. Svaka ćelija u našem telu ima polni hromozom, što znači da se biološke razlike manifestuju na nivou koji medicina više ne sme da ignoriše ako želimo bezbednu terapiju za sve".
Kardiologija i onkologija: Gde su razlike najvidljivije?
Najveći pomaci napravljeni su u kardiologiji. Poznato je da žene često doživljavaju „tihe” srčane udare sa simptomima poput mučnine ili bola u leđima, dok muškarci osećaju klasičan pritisak u grudima. Zbog toga se danas razvijaju specifični dijagnostički protokoli. U onkologiji, istraživanja sugerišu da žene češće prijavljuju teže neželjene efekte hemoterapije.
Dr Piter Johnson, profesor onkologije na Univerzitetu u Sautemptonu, ističe:
"Podaci pokazuju da žene metabolizuju određene citostatike sporije nego muškarci. Ako primenimo istu dozu na osnovu telesne površine, rizikujemo veću toksičnost kod žena, a potencijalno nedovoljnu efikasnost kod muškaraca".
Personalizovana medicina kao rešenje
Rešenje leži u preciznoj medicini koja uzima u obzir polne razlike. To podrazumeva:
1. Obavezno uključivanje žena u sve faze kliničkih testova što je ranije izbegavano zbog straha od uticaja na reproduktivno zdravlje.
2. Prilagođeno doziranje leka.
3. Analiza hormonskog statusa pre uvođenja hroničnih terapija.