Hleb sa šljivama čeličio vojnike
Srbija je zemlja hleba i zemlja šljiva. Malo je naroda u svetu koji su jednu voćku ugradili u svoju kulturu, književnost, pesmu, poslovice, izreke kao što su Srbi učinili sa šljivom od koje mnogo toga pripremaju. Raznih je vrsta hleba u našim domovima, mada je jedan nedovoljno poznat i pomalo zaboravljen – sa suvim i sirovim šljivama. Upamćen u vojničkoj i hajdučkoj tradiciji, u novije doba je dospeo na spisak nematerijalne kulturne baštine.
O hlebu se mnogo toga zna, makar što često hvalimo ili kudimo njegov kvalitet. Samo o onom sa šljivama nije bilo dovoljno saznanja, sve dok se nije pojavila knjiga publiciste i istraživača Dimitrija Vujadinovića „Hleb srpskih junaka i hajduka” (izdavač novosadski „Tiski cvet”) u kojoj je on o ovoj namirnici sabrao priče, recepte, izreke, tumačenja, sećanja...
– Dok su hajduci i uskoci jezdili otomanskim drumovima, jataci su pripremali hleb i poslasticu od šljiva – prenosi Dimitrije svoja istraživanja za „Magazin”. Vrsta hleba tain, umešen sa šljivama, odigrao je veliku ulogu u vreme Balkanskih i Prvog svetskog rata, kao i prilikom prolaska naše vojske i naroda kroz Albaniju, kada je mnoge spasio gladi i sigurne smrti. Sa svežim ili suvim šljivama, ova namirnica je u tradiciji naše kuhinje, tako da je potpuno razumljivo što je srpski seljak spojio ova dva posebno hranljiva specijaliteta.
Srbi su poznati kao veliki ljubitelji hleba. Kad se u kući imalo pšenično brašno, bio je to praznik. U nedostatku pšenice, poslužio bi i hleb od mešavine pšenice, ječma i raži, čak i od ovsa. I danas, kad se kultura ishrane značajno promenila, hleb je zadržao svoje počasno mesto. Srbi su kroz hleb neguju vezu sa svojim identitetom, tradicijom, ognjištem i verom.
Što se šljiva tiče, nema Srbina koji je ne voli. S njom se živelo i od nje se živelo. S njom se i uživalo. Ispod šljive se polagala zakletva, ona se kitila slamom za Božić da godina bude rodna. A tek suve šljive, koje nisu samo poslastica, već i izvor energije zato što su pune hranljivih sastojaka. Jedinstven hleb u srpskoj vojsci bio je onaj sa suvim šljivama kojeg je, od svih armija sveta, samo naša pripremala.
Vekovima omiljena hrana, istovremeno i poslastica srpskog naroda, bio je hlebni kolač „šljivko”, najstariji specijalitet sa hlebnim brašnom. Posebno su ga voleli hajduci, a davao je snagu i čeličio srpske vojnike u minulim ratovima. Izuzetno zdrav i hranljiv, imao je jedinstven miris i ukus. Kao poslastica, naročito je omiljen zimi, kad bi izostalo sveže voće.
HLEB SA SVEŽIM ŠLjIVAMA
100 gr seckanih šljiva
1 kašika brašna
100 gr maslaca
200 gr šećera
1 kašika ekstrata vanile
2 jajeta
200 gr brašna
1 prašak za pecivo
1 kašičica soli
100 gr jogurta
50 gr smeđeg šećera
Rernu zagrejte na 250 stepeni. Šljive pospite kašikom brašna i ostavite sa strane. U velikoj posudi izmešajte maslac, beli šećer i ekstrat vanile dok smesa ne postane vazdušasta. Dodajte jaja, jedno po jedno, 200 grama prosejanog brašna s praškom za pecivo, so i jogurt. Umešajte šljive kašikom i smesu nalijte u kalup za hleb. Pospite smeđim šećerom. Pecite oko 45 minuta na 200 stepeni.
SA SUVIM PLODOVIMA
580 g pšeničnog brašna za mešenje hleba
45 g masti ili ulja
200 g suvih šljiva
12 g svežeg pekarskog kvasca
10 g kuhinjske soli
Vode oko 55 odsto od količine brašna
Iz šljiva odstraniti koštice, pa ih samleti na mašini za mlevenje mesa ili ih sitno iseckati. U posebnoj posudi rastopiti predviđenu količinu masnoće. Od brašna, kvasca, soli, vode, rastopljene masnoće i usitnjenih suvih šljiva pripremiti testo po direktnom postupku koje treba zamesiti lakše nego obično. Ostaviti da fermentiše 70–80 minuta. Peče se 30–40 minuta na temperaturi do 250 stepeni. Hleb po ovoj recepturi težak je oko jednog kilograma.