Šta je ekvilibrijum

Mirjana Nikić

01. 10. 2025. 16:43

У трагању за равнотежом, Тања Пикула (Фото: лична архива)

Egzistencijalna zapitanost, ali dualnosti koje počivaju u svima nama čine celinu od dvadesetak radova mlade hercegovačke slikarke Tanje Pikule, objedinjene nazivom „Tražeći ekvilibrijum”. Istraživanje podsvesnog, metafizičkog, poniranje u samu suštinu postojanja u nedokučivim, vanvremenskim prostorima – okosnica su tematski i koloritski izbalansiranog ciklusa slika, istakla je istoričarka umetnosti Maja Živanović na otvaranju izložbe u galeriji „Nikola Radošević” u Beogradu.

Tanja Pikula je umetnica koja je posvećenički i postupno, kao i jedinstvenim imaginarijumom ostvarila kompleksnu celinu u kojoj suočava različita psihološka stanja i iskustva. Prostor u njenim delima sugeriše bezvremenost, a glavni protagonisti su ljudi koji reflektuju vlastite životne usude. Pred patnjom ćutimo, pred delima Tanje Pikule smo zapitani, dodala je.

Tanja Pikula i Maja Živanović

Telesnost, taktilnost, dramatičnost ljudskog bivstvovanja, kao i permanentne promene transponovane su u prizore kontradiktornosti tela i duha, neverovatne energije i stvaralačkog naboja.

Kako je umetnica objasnila, njene krupne i dominantne figure na platnima predstavljene su „stameno, gotovo gorostasno u parovima ili grupama. Nisu personalizovane i egzistiraju u međusobnim sugestivnim dijalozima – neke su ranjive, druge snažne, u gestu, padu, uzdizanju, traženju. Svaki njihov pokret je refleksija nutrine. Vođena intuitivnim, transponujem ih u iskonsko, ali i duboko humano”, kaže.

Pozama tela prikazanih muškaraca i žena koje deluju spontano sagledava se vizuelizacija transformacija – bola, ogoljenosti i  životnih odluka. „Ekvilibrijum u njihovim metamorfozama možemo da posmatramo i kao hermetičan svet ali i kao vid snažne interakcije sa posmatračima”, dodaje.

Naglašene ruke su nezaobilazan detalj ovog ciklusa, ali i tema koja već dugo intrigira Tanju. Pružajući ruke posmatrač oseća energiju. Istinskom potrebom  ruke vape, bore se, stvaraju, daju i otvaraju. Svaki dodir je vrsta konverzacije, svesne ili nesvesne. Zbog njihove naglašene dinamike i različitih načina prikazivanja, često stičemo utisak da izlaze iz formata slike.