Kao nekad i sad
(Фото: М. Никић)
Osećanja koja izazivaju slike velikog formata Zorana Graovca dominiraju prizorom. Taj splet, često i prasak boja, nikoga ne ostavlja ravnodušnim – bar je tako izgledalo na otvaranju izložbe „Kao nekad i sad” u Galeriji legata u Knez Mihailovoj ulici. Izložba je okupila ogroman broj zainteresovanih, koji su se nadmetali u tome koja je slika čiji favorit. Druženje ljubitelja umetničkog dela omiljenog redovnog profesora zidnog slikarstva na Fakultetu likovnih umetnosti je potrajalo...
„Predstavio sam na ovoj izložbi slikarski opus svojih 40 godina umetničkog rada. Može da se vidi da intenzitet i raskoš boja koje šalju dominantnu poruku s mojih slika, od prvih radova do danas, neprestano rasu. Sa radnim i životnim iskustvom i sa usavršavanjem veštine. Velika galerija omogućila je da izložim veći broj slika velikog formata, zbog čega ovu izložbu u Knez Mihailovoj, srcu Beograda, smatram izuzetno značajnom”, kazao nam je Zoran pokazujući na odlasku i reklamni baner koji je oslikao pred izložbu na vratima Kuće legata u glavnoj ulici.
Kako je na otvaranju rekla istoričarka umetnosti Maja Živanović, Zoran Graovac je umetnik koji svojim kolorističkim vizijama oplemenjuje svaki prostor i izaziva burne reakcije kod svakog posmatrača. Na aktuelnoj izložbi u Galeriji Kuće legata, koja traje do 6. juna, dodala je, predstavlja se sa stotinama raznolikih radova, različitih formata, sa svojim fazama u slikanju u poslednje četiri decenije svog plodnog stvaralaštva.
„Od prvih slika iz osamdesetih godina prošlog veka pratimo figurativna nastojanja, sve od onih prvih i svedenijih formi tamnijeg kolorita. Svi kasniji periodi koji su na tankoj granici između pojavnog i apstraktnog, obeleženi su ekspanzijom boje, širokim potezima – bilo da su u pitanju ekspresivne, lirske, svedene ili poentilističke slike”, kako se izrazila Živanovićeva.
„Inspiraciju crpi direktno iz prirode, ali i sa putovanja, tako da ovu postavku možemo da pratimo i kao intimistički dnevnik”, ocenila je.
Slikarka i grafičarka Aleksandra Rakonjac kaže da svaka slika ili rad na izložbi nosi sa sobom neki trenutak, iskustvo i događaj, neki period života u kojem je nastala. Tako, dodaje, izložba postaje svojevrsni dnevnik događaja za autora, a za posmatrača je ona sagledavanje celine njegove umetnosti.
„Kada život postane umetnost, sa pažnjom koračamo kroz njegove pejzaže. Tako i svaki potez četkice nosi svoj osećaj intenziteta ili odraza, prizora ili trenutka u kom je stvaran. Zoran Graovac, veran emocijama, sa istančanim osećajem za atmosferu trenutka i preciznom rukom kojoj dozvoljava da je osećanja povedu, kroz godine niže svoju umetnost u kojoj svaka slika ima svoje posebno obeležje. Na slikama pratimo i uticaje Bonara, Gogena, ekspresionista do Hoknija, afinitete koji se naziru, ali ne dominiraju do prepoznatljivosti.”
Da li će neko prepoznati Zoranovu originalnost i njegov osećaj, dodaje Aleksandra Rakonjac, počiva na energiji prostora, na mirisima rastinja, vrućini ili zvucima cvrčaka…
„Takvo slikarstvo zaustavlja pogled, nikad nije samo dizajn u prostoru, prodire duboko i pronalazi gledaoca u posmatračevom instiktivnom biću”, kako ocenjuje.
Zoran Graovac završio je srednju Školu za industrijsko oblikovanje u Beogradu, a po završetku studija na FLU magistrirao je u klasi profesora Jovana Sivačkog. Doktorirao je 2013. sa temom „Ručno rađeni papir kao slikarsko sredstvo”. Do sada je izlagao na 17 samostalnih i više od 200 grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je nagrade za slikarstvo iz Fonda Riste i Bete Vukanović, kao i nagrade prvog Bijenala crkvene umetnosti. Izveo je veliki broj monumentalnih mozaika i murala, a pored crtanja i slikanja, bavi se grafikom, skulpturom, umetnošću ručno rađenog papira i mozaika.