Najbolji valjušak na svetu
Ваљушак се служи са пилећим ражњићима (Фотографије: М.Никић)
Za najbolji valjušak na svetu nedavno je po anketi gastronomskog portala „Atlas ukusa” proglašen „sio mai”, tradicionalni indonežanski specijalitet od tankog testa punjen ribom. U novija vremena, popularni valjušak može da bude punjen i piletinom, ali je svakako preliven sosom od kikirikija i najtraženiji je zalogaj na ovoj tradicionalnoj trpezi, uverili smo se nedavno na proslavi Ramazanskog bajrama u Ambasadi Indonezije. Ovaj prijem je ujedno predstavljao izložbu tradicionalne indonežanske hrane i odeće.
Rndan, specijalitet od goveđeg ili jagnjećeg mesa, koje se služi sa komadićima krompira, takođe je popularan, jer ima posebne začine. To su limunska trava, korijander, ljuta paprika, crni i beli luk, ali i limunov list. Preliva se često i kokosovim mlekom, kako objašnjavaju za „Magazin” kuvari.
Sitni pileći ražnjići sa roštilja služe se uz pirinčane kocke. Kako kažu, lepljivi pirinač se iseče na kocke pošto se ohladi.
Krupuk ili beli slani „cvet” oivičen nekom od boja za testo, pravi se od tapioka brašna koje se dobija od posebne indonežanske biljke.
Obično se u ovaj „cvet” sipa neko kuvano jelo ili ga samo uz obrok grickaju. Nudle i minijaturni kolači, kao i specijalno piće koje se dobija sa komadićima više vrsta voća koje odstoji u vodi – dezert su na ovoj trpezi.
Oko nje su se tiskali ljudi u tradicionalnim indonežanskim košuljama, žene haljinama, čiji su ukrasi izrađeni posebnom „batik” tehnikom. Tehniku kojom je ukrašena njegova košulja predstavio nam je Nurus Sjamsi. Kako objašnjava, ova drevna tradicija ukrašavanja pamučnih i svilenih tkanina potiče sa ostrva Java.
Tehnika se sastoji u tome da se delovi tkanine prekrivaju voskom kako bi je zaštitile od prodiranja boje sa onih delova koji se dodatno boje pri ukrašavanju. Najčešći motivi su cvetni, ali kako u raznim delovima ostrvske države ima raznih vrsta „batik” tehnika, ima i drugih motiva po kojima se i razlikuju. Široka raznolikost motiva odražava razne uticaje kroz vreme, od arapske kaligrafije i kineskog feniksa do cveta japanske trešnje ili indijskih paunova. „Batik” je i danas deo svakodnevnice Indonezije.
Naš sagovornik stigao je tek nedavno u Beograd kao politički savetnik i šef Kancelarije Ambasade Indonezije, a u Srbiji već oseća, kaže, da je kod kuće.
„Ljudi su prijateljski nastrojeni i oni koje sam upoznao dočekali su me širom otvorenih ruku. Uvek vašim ljudima opisujem jedan svoj osećaj: kao da sam u Evropi, ali opet nije kao u ostalim njenim država. Ovo ovde je Evropa sa primesom Istoka, i po stilu života i po neposrednom odnosu i poštovanju druženja”, kaže.
Od naše hrane koju je dosad upoznao, apsolutno su ostale specijalitete zasenili ćevapi, kako kaže sa osmehom.