To je bilo vreme kada su se „voleli Beograd i Zagreb"
Концерт СКЦ 1980. ( фото Горанка Матић)
Kao zvanični početak novog talasa označava se 1981. godina kada je izašao „Paket aranžman”, album „Šarla akrobate”, Električnog orgazma” i „Idola”. U to doba zajedničke jugoslovenske države zagrebačka diskografska kuća „Jugoton” imala je najviše sluha za novotalasne grupe pa je povodom četiri decenije odlučila da, sada kao izdavačka kuća susedne države, objavi najznačajnije melodije koje su stvarali Vd, Milan Mladenović, Koja, ali i drugi novotalasni autori i muzičari.
Ipak, za mnoge je novi talas počeo ranije, još u proleće 1980. godine. U Studentskom kulturnom centru 18 . aprila svirali su slovenački „Pankrti”, a kao predgrupa nastupao je bend „Limunovo drvo” u kojem su bili Vd, Milan i Koja uz Dragomira Gagija Mihajlovića. Bio je to poslednji nastup „Limunovog drveta”, mada ga neki računaju i kao prvi „Šarla akrobate”. Mihajlović je posle ovog nastupa otišao iz grupe, a preostala trojica su promenili naziv sastava u „Šarlo akrobata”.
Vdović je predložio da se grupa zove „Pablo akrobata”, ali se Koji i Milanu predlog nije svidelo jer ih je podsećalo na Pabla Pikasa, tako da su se svi zajedno odlučili za ovaj drugi naziv. Novotalasni trend utvrđen je dva meseca kasnije, u junu te godine, opet u Studentskom kulturnom centru kada su se uz „Šarla” pred publikom pojavili i „Električni orgazam” i „Idoli”.
Kako je reagovala publika te večeri? Svedoci kažu da je već pola sata pre početka u SKC-u nastalo komešanje, iza vrata u predvorju svetlo je bilo ugašeno, portir se povukao u svoj ugao ne znajući šta da radi umoran od igre pantomime s licima pribijenim uz staklo.
Umesto u nekoj sportskoj dvorani, priredba je održana u dvorani SKC koja pod svoje svodove prima nekoliko stotina ljudi, uključujući stajanje. Zapravo, malo ko je sedio, na koncertu ponašanje publike odudaralo je od akademske atmosfere mesta na kojem se sviralo. Čak su se u nekoliko navrata najstrasniji posmatrači priključili izvođačima na sceni pretvarajući koncert u kolektivnu zabavu. Posle mnogo posnih godina publika je otkrila muziku novog senzibiliteta.
Mada su neki isticali da je razlog promena smena generacija i biološki sat koji se podudara i sa evropskim muzičkim ciklusima, Ivica Vdović je rekao kako je besmisleno pričati o alternativnoj sceni kad je ona bila etablirana, praktično beznačajna, pa je bilo dovoljno da tri momka u nekom podrumu počnu predano raditi „svoju stvar” i nametnu se kao nešto novo.
Vd je često naglašavao da je kod nas rok muzička scena bila samo kopija one koja je dolazila sa Zapada „dok neki klinci nisu odlučili da prionu na posao i stvore nešto originalno”. U svakom slučaju, rok kritika je bila usaglašena – jugoslovenska novotalasna epizoda nadmašila je po evropskim pa i svetskim dometima sve ono što je stvoreno kod nas pre, pa i posle toga u rok muzici.
Što se tiče „Šarla”, njihova odlika nije bila samo u tome što su trojica muzičara bili izuzetno vešti sa instrumentima već i što se osetilo da prate najnovije svetske trendove. Imali su energiju i impulsivnost, a instrumentalna postava – gitara, bas, bubnjevi – bila je ogoljena do krajnjih i temeljnih granica roka
„Šarlo” i „Orgazam” svirali su tog leta svuda po gradu, na raznim mestima, u „Laguni” na Adi Ciganliji, na Palilulskoj olimpijadi kulture, najviše po privatnim žurkama. U klubu „Kulušić” u Zagrebu, u klubu „Lapidarij” u oktobru te godine imali su takođe zapažene nastupe.
To je bilo i vreme kada su se, kako neki kažu, „voleli Beograd i Zagreb” pa je uz međusobna gostovanja bendova na koncerte u oba pravca putovala i publika. Tada se, sećaju se protagonisti, dolazilo vozom iz Zagreba u Beograd i obrnuto sa kartom u jednom pravcu i dva sendviča u rancu. Omladinski festival u Subotici svake godine održavao se oko 25. maja, izuzev te 1980. godine. Bio je to jubilarni dvadeseti po redu skup mladih muzičara različitih žanrova, koji je zbog Titove smrti pomeren za novembar. Tu su se sreli „Idoli, „Film”, „Šarlo”, „Orgazam”, „Haustor”... Posle zvaničnog dela, u ponoćnim satima održana je još jedna svirka, koja se završila u pet ujutro malim fudbalom između ekipa „Električnog orgazma” i „Haustora”. Festival je upamćen i po tome što je „Orgazam” isključen jer je Gile u nastupu lomio inventar na bini. Ostala je još jedna anegdota koja se prepričavala – posle koncerta Vd je slučajno razbio prozor, a parče stakla Darko Rundek je namazao majonezom i pojeo ga.
Bio je simpatičan Giletov osvrt na incident u Subotici: „Ja sam srušio mikrofon, a bubnjar je raspalio činelu tako da je ona pala i srušila svu tu šarenu lažu od lampica i svetiljki. Sve je prestalo da radi. Kad smo otišli iza scene psovali su nas i pominjali neku milionsku štetu... Te priče iz Subotice su brzo dostigle neverovatne razmere – maltene smo izleteli sa noževima i sekli gajtane, savili mikrofone, razbili reflektore... Baš smo se dobro zezali – bila je to Subotica moje mladosti...”
Početkom 1981. godine i Dom omladine Beograda uključio se u ambicioznije u muzička dešavanja. Rukovodstvo te ustanove odlučilo je da omogući bendovima da vežbaju u njenom prostoru jer nisu svi mogli da stanu u SKC. Krajem januara održana je manifestacija „Pozdrav iz Zagreba”. Došla je vrlo reprezentativna postava, a poslednje večeri 25. januara sviralu su „Haustor” i „Prljavo kazalište”, uz brojne druge muzičare prethodnih dana. Beograđani su uzvratili posetu Zagrebu od 16. do 22. februara, nastupali su takođe vrhunski i najpoznatiji muzičari i grupe iz Beograda: „Riblja čorba”, „Piloti”, „Bulevar”, Slađana Milošević, „Generacija pet”. „Jugoton” je iskoristio priliku da promoviše album „Paket aranžman” koji je izašao iz štampe 17. februara. Napravljena je promocija u hotelu „Esplanada”,
„U buntu dece socijalizma” autor Dušan Vesić kaže: „Bilo bi zanimljivo pustiti Stingu ’Ona se budi’ i pitati ga da li bi njegov ’Polis’, na koji su svi novotalasni bendovi želeli da liče, na ovaj ili onaj način – mogao imati tu pesmu u repertoaru februara 1981. godine. Možda je ’Šarlo’ bio najbliži dokaz koliko se naša scena u tom periodu približila engleskoj.”
Nastaviće se