Najbolji prirodni lekovi za helikobakteriju
(Freepik)
Helikobakterija (Helicobacter Pylori) se smatra glavnim uzročnikom čira na želucu i dvanaestopalačnom crevu, gastritisa i mnogih drugih upala i infekcija digestivnog trakta.
Za lečenje infekcije helikobakterijom propisuju se specijalni antibiotici i probiotici, a tretman lečenja traje oko dve nedelje. Pored savremene medicine, u lečenju ove bakterije mogu vam pomoći i prirodni lekovi koji daju odlične rezultate.
Helikobakter pilori je jedina bakterija koja može da preživi u kiselom želučanom sadržaju sa vrlo malo kiseonika, pri temperaturi od 37 stepeni Celzijusa. Osim u sluznici želuca, kod ljudi je otkrivena i na ranicama, na sluznici usne šupljine, u zubnim naslagama, pljuvačci i u stolici.
Simptomi koje bakterija uzrokuje su simptomi gastritisa – upale sluznice želuca ili želučane ulkusne bolesti. Najčešći simptom je nagrizajuća bol u trbuhu, u području odmah ispod grudne kosti. Bol se pogoršava kada je želudac prazan, a smanjuje na pun želudac, nakon konzumiranja mleka ili antacida - lekova koji neutrališu želučanu kiselinu. Ostali simptomi su gubitak apetita, nadutost, podrigivanje, mučnina, povraćanje i gorušica, a ponekad i tamna stolica.
Sok od kupusa, propolis, čuvarkuća
Za iskorenjivanje postoje i prirodni lekovi, pomoću kojih se ova bakterija može „lečiti”, odnosno ukloniti iz želuca. Iako ovi prirodni tretmani mogu pomoći u lečenju helikobakterije, oni ne bi trebalo da zamene medicinsku terapiju propisanu od strane lekara. Pre početka bilo kakvog prirodnog režima lečenja, savetuje se konsultacija sa zdravstvenim stručnjakom.
Sveži domaći sok od kupusa je starinski prirodni melem za helikobakteriju.
Glavicu kupusa dobro operite, iseckajte na komade i ubacite u sokovnik ili blender. Ako je sok gust, po želji ga razredite vodom.
Preporučuje se konzumacija na prazan stomak, 3 puta dnevno po1 decilitar pre obroka.
Po nekima, najefikasniji tretman za lečenje helikobakterije, je korišćenje pčelinjih proizvoda - propolisa i perge.
Propolis je najbolje koristiti u obliku alkoholne tinkture - 10 kapi propolisa na čašu vode. Piti po jednu čašu pre svakog obroka. Propolis ne treba koristiti dok pijete antibiotike.
Perga ili pčelinji hleb je zapravo polen vrhunskog kvaliteta, prepun enzima, meda, nektara i korisnih mikroorganizama. Sveži polen mlade pčele obrađuju i ostavljaju da fermentiše tri meseca dok ne postane perga.
Kod helikobaktera perga treba da se konzumira u svežem obliku. Ona se samo zvaće, po 10 grama dnevno. Najbolje je koristiti posle obroka.
Laneno seme je, takođe, efikasno protiv helikobakterije. Jednu kašiku lanenog semena preliti sa 200 mililitara ključale vode, poklopiti i ostaviti da odstoji 2-3 sata. Procediti i uzimati po 1 supenu kašiku pre svakog obroka. Tako dobijena sluz ima pozitivan uticaj na želudac, jer obavija zidove želuca i umanjuje bol.
Sodu bikarbonu možete koristiti protiv helikobakterije, tako što ćete ujutru u času mlake vode stavite čajnu kašičicu sode i popiti na tašte. Sledećeg jutra iscedite limun u toplu vodu i popijte. Tako postupajte naizmenično 40 dana.
Crni kim je, takođe, prirodni lek za helikobakteriju. Jednu kašičicu semenki crnog kima sipajte u 1 decilitar vrele vode. Pustite da tečnost ključa pola sata, procedite i pijte jednu dozu dnevno.
Još jedan jednostavan, ali jako efikasan prirodni lek za uništavanje helikobakterije je i biljka čuvarkuća.
Potrebno je 300 g listića biljke i 2 kašike prirodnog meda. Listiće čuvarkuće sameljite u mašini za meso, jako sitno isseckajte ili usitnite u blenderu. Usitnjene listiće pomešate medom i uzimajte po jednu kašiku ujutro, na prazan želudac.
Ishrana protiv helikobakterije
Kod problema sa helikobakterijom preporučuju se jabuke, kruške, maline i ribizle. Birajte voćke sa visokim sadržajem vlakana, jer će vam one najbolje pomoći da se izborite sa simptomima kao što su stomačni bolovi. Neke od njih sadrže flavonoide, koji sprečavaju dalje razmnožavanje helikobakterije. Možete konzumirati i suvo voće.
Razne vrste povrća predstavljaju bogate izvore antioksidanata i lako svarljivih vlakana. Među njima se, kao i kod voća, mogu naći dragoceni izvori flavonoida. Dobri su spanać, brokoli, grašak, slatki krompir, celer, mladi luk, crni i beli luk.
Birajte meso bez mnogo masnoća, poput pilećeg i ćurećeg. Nisu sve masnoće štetne. U ribi ima proteina, ali i zdravih omega-3 masnih kiselina. Proteine možete pronaći i u jogurtu sa niskim procentom masnoće, kiselom mleku i siru.
U integralnim proizvodima i žitaricama se nalazi mnogo veća koncentracija antioksidanata i flavonoida nego u belom brašnu i belom pirinču. Jedite hleb od integralnog brašna, integralnu testeninu, ovsenu kašu i integralni pirinač.