Unikati za svet iz sedam i po kvadrata

Branko Pejović

16. 02. 2024. 17:42

Уметница у својој малој галерији (Фотографије Слободан Јовичић)

Poglede prolaznika privlače unikatni ručno rađeni predmeti i slike u nevelikoj galeriji gde se našlo mesta i za delić radnog prostora. Sve to na sedam i po kvadrata, na uočljivom mestu uz glavnu ulicu u Užicu.

Ni manje radnje, ni više volje za rad, pozitivne energije, stvaralačkog zadovoljstva...

U to umetničko zanatstvo svoj talenat, upornost, životno iskustvo udružila je Užičanka Tanja Kendija. Ona pravi unikatne predmete od hladnog porcelana i drveta, stvara slike u akrilu. Pa ih prodaje po Srbiji i svetu, stigli su i u daleku Australiju. Po njima se „Unikat plus” zove ova Tanjina radnja-galerija.

Umetnička žica

Do pre deceniju ništa u svakodnevnom životu Tanje Kendije, supruge i majke s neizvesnim zaposlenjem u trgovini, nije slutilo da bi mogla ovim da se bavi. Navodilo ju je u te umetničko-zanatske vode porodično nasleđe posvećeno obradi drveta: u obližnjem selu Kremna pod Tarom pradeda je pravio kolibe i gumarabe, potom deda buriće i kace, otac izrađuje brvnare i nameštaj od punog drveta, a Tanjin brat bavi se duborezom. Ona je, mada s tom „umetničkom žicom”, ipak sama birala svoj put.

Šišarke s Tare za suvenire iz užičkog kraja

Rodila se i odrasla u Užicu, u srednjoj školi učila mašinstvo, zatim studirala pravo, ali nije radila u tim strukama, nego ono što se našlo, u jednoj trafici. A to uposlenje neizvesno, ostajala je bez posla tokom obe trudnoće. Okolnosti su je naterale da nešto menja.

Volela je da pravi i oslikava razne predmete, ima smisla za to. Rešila je pre deceniju ozbiljnije da se oproba, u vidu hobija. Dekupaž joj se nametnuo kao početni korak.

Oslikana stara drvena posuda za vodu

– Onda sam u jednom trenutku prelomila da bi umetničko zanatstvo moglo da mi postane posao. Krenuh uz geslo: s onim što imaš napravi najviše što možeš. Upustila sam se u nove poslovne vode, s pola plate otišla da tražim lokal koji će da bude moja oaza. To je ova radnja-galerija u sedam i po kvadrata, moj prvi i sadašnji prostor. Ovde sam osnovala firmu 2019. godine. Unutra se i izlaže i radi. Naravno, prostor je odavno premali, ali tu sam se ušuškala, ne mogu da zamislim da se u kakav veći lokal preselim. Deo posla sam prebacila kod kuće, tako da sve uspevam.

Prvu godinu radila je dekupaž, ali se tada tržište u gradu zasitilo te vrste proizvoda. Onda se pojavila korona, okolnosti nisu išle naruku njenom stvaralaštvu.

– Upravo tada počela sam da pravim dekorativne predmete od hladnog porcelana, prirodnog materijala koji se pravi od jestivog gustina i lepka za drvo. Kad očvrsne, moguće ga je vajati kao plastelin, a suši se na vazduhu. Za to oblikovanje i ručno ukrašavanje dobila sam prošle godine od Ministarstva privrede sertifikat starih i umetničkih zanata. Doživljavam ga kao privilegiju, jer je vrlo malo proizvođača u našem kraju s ovim sertifikatom – priča Tanja.

Ipak, slike su je vinule i van tržišta Srbije. – U doba pandemije i izolacije odvažila sam se da slikam, iako nisam školovana u umetnosti. Predložili su mi to ljudi koji me poznaju, mada sam smatrala da je za slikanje potrebno određeno znanje koje nemam. Krenula sam na neki svoj način i, kažu, uspela. Tehnika je akril: na platnu, lesonitu i drvenim predmetima. To je nešto što se od mojih proizvoda ponajviše prodaje. Oko 600 slika prodala sam u minule tri godine. Na njima su uglavnom seoski motivi, to je moja omiljena tema: predeli, zelenilo, livade, cvetni motivi, četinari pored kojih sam rasla u Kremnima i na Tari...

Od hladnog porcelana pravi i kutijice za ključeve, podmetače, trodimenzionalne slike... Od drveta – kutije, svećnjake, dekorativne sitnice. Oslikava stolice, tronoške, stočiće, stare pegle, tikve-natege, razne starinske stvari koje ljudi žele da održe u životu. Njen rad je po duhu tradicije prepoznatljiv.

Marketinški iskorak donelo joj je oglašavanje o crnom petku na društvenim mrežama i u medijima, pa je prodaju proširila po Srbiji: prvo ukrasnih predmeta, a onda i slika. Nije se pojavljivala na bazarima i izložbama. Ističe paradoks da Užičani možda i najmanje kupuju, Tanjini unikati češće dolaze do kupaca van Užica, u Srbiji i inostranstvu.

– Sada sam prezadovoljna, nisam očekivala da ću ovoliko postići. Pokazalo se da je za sve u životu vera jako bitna. Vera da ne brinete da li ćete uspeti, da imate samopouzdanje.

Porodica podržava Tanju: ne samo njen suprug Emil (čiji je deda rođen u Mariboru, kao vojno lice ovde dobio posao pa se oženio Užičankom), nego i ćerke Ružica (17) i Marija (13). Obe su talentovane za slikanje, do kupaca stižu i njihovi uspeli radovi. S tim što je Marija maminom poslu više posvećena, a odlikaš Ružica školskim obavezama.

Posao kao uživanje

– Decu prvenstveno učim da zaista može da se uživa u onome što se radi. Ne treba da usvajamo tu formulu da je za kakvo ostvarenje potreban neki naporan trud, kako moramo da se mučimo i lomimo da bismo nešto stvorili. Treba naći nešto u čemu zaista uživamo, da od toga napravimo posao koji će nam predstavljati uživanje – uverljiva je Tanja.

Ima poruku i za druge:

– Ne postoji ograničenje da već danas počnete da ostvarujete svoje snove. Ne treba se upuštati u razmišljanja da li je to izvodljivo, niti dugo vagati realnost, okolnosti, šta može biti, a šta ne. Jednostavno, treba gledati samo u jednu tačku, a to su vaši snovi i ciljevi. Pri tome valja znati da je veoma bitna ljubav prema poslu i dobra organizacija dana. S tim je moguće uspeti, ja sam dokaz za to.

Izbor posla krenuo od „Magazina”

 – Listajući raznu štampu na svom prethodnom poslu pre deceniju čitala sam „Politikin” dodatak „Magazin”, koji mi se dopada zbog zanimljivih priča i negovanja tradicije, pa tu spazila tekst o jednoj ženi iz većeg grada u Srbiji. Ona je pred kraj radnog veka postala tehnološki višak u firmi gde je radila. Posvetila se izradi predmeta dekorisanih dekupaž tehnikom, dobro se snašla, to joj je postao izvor prihoda. Njena životna priča i mene je inspirisala – opisuje Tanja sada za „Magazin” svoje početke.

(Antrfile 2) Crni petak dobrodošao

Ljudi su za Tanju Kendiju čuli u godini pred koronu, i to u jesen kad je bio takozvani crni petak. – Revoltirana tim nazivom i običajem koji nije u duhu naše tradicije, na fejsbuk nalogu napisala sam da crni petak za „Unikat plus” ne važi, poručila ljudima da za verske praznike i krsne slave imaju popuste od 20 odsto. Ta moja objava, podeljena i na lokalnom portalu, izazvala je neočekivanu pažnju, priča je prosto planula. Pisali su o tome i mediji, čulo se za „Unikat plus”, iskrenim stavom nesvesno sam se izreklamirala. Usred pandemije naši ljudi koji žive u inostranstvu nisu mogli da dođu u Srbiju, pa su me zvali i tražili da spakujem svoje proizvode i pošaljem njihovoj rodbini u Srbiji. Posle korone ti ljudi iz dijaspore počeli su da dolaze, od mene kupuju i nose u inostranstvo. Kada je reč o mojim proizvodima, koliko znam, najdalje su stigle četiri slike u Australiju, a slala sam i u Italiju, Španiju, Britaniju, Nemačku... Sve iz ove galerije od sedam i po kvadrata – ističe naša sagovornica.