Beogradsko blago – Desanka Maksimović
Десанка Максимовић (Фото архива „Политике”)
Najpoznatija, najčitanija i najprevođenija srpska pesnikinja – Desanka Maksimović i danas, 125 godina od rođenja i 30 godina od smrti, ima šta da poruči. Možda više nego ikada.
O tome kako je živela, šta je sanjala, kako se odnosila prema ljudima i kakav je trag ostavila u emisiji serijala „Beogradsko blago” autorke Nevene Milić, koja je sutra na programu RTS 2, u 10.25, govore dr Svetlana Šeatović, upravitelj zadužbine „Desanka Maksimović”, prof. dr Bojan Đorđević, Dušan Petrović, unuk Desankine najmlađe sestre, Vojislav Karanović, dobitnik nagrade „Desanka Maksimović” za 2019. godinu, i Elizabeta Nenin iz Centra za dubinsku psihologiju i analizu snova „Dr Ivan Nastović”.
„Čuvajmo sve dobro, sveto, što je u prošlosti bilo, ne secimo to i ne izmišljajmo nešto drugo, nego nastavljajmo na dobre i svetle stvari prošlosti – nove i svetle stvari budućnosti” – bio je amanet pesnikinje Desanke Maksimović.
Naša slavna pesnikinja imala je okrepljujuću reč za sve, iako je sama bila setna, govoreći: „Čudnovato je da pesnici koji su tužni – ulivaju nadu. To bi kakav filozof, Kroče ili Dobroljubov, bolje objasnio. To je strah od zla i želja da bude bolje. Raduju mi se oči, ali sam u duši setna. Možda zato što uvek mislim o prolaznosti, šta će dalje biti s mojim narodom, i drugim narodima.
Novinarka RTS-a Nevena Milić je za serijal „Beogradsko blago” snimila dve emisije o Desanki Maksimović.
– Minulih deset godina istražuje vreme, prostor, ljude. Sada je to mala ali vredna kolekcija, sa više od dvadeset televizijskih zapisa. Svaku priču u serijalu „Beogradsko blago” raslojavala sam kao kada rasečemo crni luk pa odvajamo njegov deo po deo, do srca – slikovito nam opisuje svoj način rada Nevena Milić. – U jednom sloju pronalazila sam priču o čoveku, u drugom o društvu, u trećem o narodu… i tako redom. U ovim emisijama mnogo je toga stalo, samo je pitanje šta će ko u tome da vidi, jer to su slojevi sa različitim značenjima. Za mene je bilo jako važno da shvatimo koliko smo svi mi povezani, koliko smo svi zapravo jedno. Da čuvamo svoje nasleđe, ono što su nam ostavili naši velikani.