Misterija zvana variola vera
Због великог страха, људи су се плашили једни других, а карантини где су лежали оболели заобилажени су у широком кругу (Фотодокументација „Политике”)
Na dan 14. marta 1972. godine u Prizrenu se postavila sumnja, a narednog dana je u laboratoriji Instituta „Torlak” izolovan opasan virus velikih boginja, koji je odneo 35 života i od kojeg je obolelo 175 ljudi u bivšoj Jugoslaviji. Reč je o poslednjoj epidemiji variole vere u Evropi, kada je Beograd bio ugrožen grad, a na ulicama su vladali strah, panika i redovi za vakcinaciju.
Iako neki sumnjaju u zvaničnu verziju kako je virus stigao u našu zemlju, pretpostavlja se da je zaraza počela kada je tridesetpetogodišnji Imbrahim Hoti iz jednog sela kod Orahovca na Kosovu doneo virus iz Južnog Iraka. Smatra se da je zarazio sedmoro rođaka i još četvoro ljudi na pijaci, a pretpostavlja se da je počeo da se širi brzinom munje kada ga je dobio Latif Mumdžić (29), učitelj iz jednog sela kod Tutina, koji se zarazio tako što je s Hotijem bio u istom autobusu. On je zatim virus preneo na 38 ljudi, a kada je dobio prve simptome zaraze, verovalo se da je imao alergijsku reakciju na lek. Posle njegove smrti, simptome variole je dobio njegov brat kod koga je utvrđena prava dijagnoza. I haos je krenuo…
Epidemiolog profesor dr Zoran Radovanović je odlučio da napiše knjigu, oslanjajući se na događaj koji je ostao u kolektivnom sećanju Jugoslovena, bilo da su njegovi savremenici ili da su ga doživeli kroz kultni film Gorana Markovića.
Kada se, 22. marta 1972, zvanično saznalo za epidemiju velikih boginja u Beogradu, on je jedini od epidemiologa bio zaštićen od ove zaraze.
Efekat vakcinacije zvanično je trajao tri godine, a on je dve godine i osam meseci pre epidemije vakcinisan radi odlaska u Indiju.
– Među prvima sam i revakcinisan i dodatno zaštićen injekcijom gotovih antitela, takozvanim hiperimunim gamaglobulinom. Kada se na kraju prvog dana suzbijanja epidemije postavilo pitanje dežurstva tokom noći, prihvatio sam da ostanem u Gradskom sekretarijatu za zdravstvo i socijalnu politiku, pretvorenom u Gradski štab za borbu protiv karantinskih bolesti i putem radio-stanice koordiniram aktivnosti, uz povremene izlaske na teren. Ujutru sam držao sve konce u rukama o događajima protekle noći, znao imena novoobolelih osoba, njihovo kretanje i kontakte koje su ostvarili do trenutka izolacije. Narednih nekoliko sedmica nije bilo odmora – priseća se dr Radovanović, koji je ovo iskustvo preneo na papir u knjizi „Variola vera – virus, epidemija, ljudi”.
Smatra se, kako je to jednom opisano, da je ova epidemija predstavljala ujedno veliki uspeh i veliku mrlju sistema. Uspeh jer je iskontrolisana situacija koja je mogla da se pretvori u katastrofu, a mrlja jer nisu na vreme pokrenute mere o proglašenju epidemije. Embargo na davanje informacija o epidemiološkoj situaciji je prestao 25. marta, kada su građani saznali šta se zapravo dešava. Krenula je masovna vakcinacija, kada je 18 miliona ljudi vakcinisano protiv velikih boginja i isto revakcinisano. Zbog velikog straha, ljudi su se plašili jedni drugih, a karantini gde su ležali oboleli zaobilaženi su u širokom krugu. Epidemija je zvanično prošla 30. aprila iste godine.
Danas zvanično nema ove bolesti, ali se sojevi virusa čuvaju u dve laboratorije na svetu, u SAD i Rusiji, i predstavljaju najmoćnije biološko oružje na planeti. Postavlja se pitanje da li bi svet bio bezbedno mesto za život ukoliko bi se uništile zalihe virusa i da li postoji realna opasnost da ga teroristi iskoriste za svoje ciljeve. Zvaničnici još o ovoj veoma važnoj temi nisu zauzeli jedinstven stav…
Ukaz kneza Miloša
Iako se sada često govori kako ljudi odbijaju vakcinaciju zbog delovanja antivakcionalnog pokreta, treba znati da je i onda, kada su harale velike boginje, bilo protivnika davanja cepiva. U Engleskoj je vakcina postala obavezna 1853. godine, a odmah je stvorena i antivakcinalna liga. Tih godina su se u Srbiji ljudi odazivali kalemljenju kad su uvideli da ih to štiti od boginja, ali je to trajalo dok je bilo zaraze pa je obuhvat vakcinacijom opao. Kao i danas, kada borba protiv malih boginja obuhvata propis da ne smeju da se upisuju u vrtić nevakcinisana deca, tako je 1842. knez Miloš uveo pravilo da bez preležanih velikih boginja ili potvrde o vakcinaciji nije moguće upisati školu, dobiti stipendiju, zaposliti se, oženiti se ili udati…
Goran Marković: Najteži film koji sam snimio
Režiser Goran Marković je 10 godina posle epidemije snimio film „Variola vera”, koji je ušao u jednoj anketi među 100 najboljih horor filmova na svetu. Da bi došao do informacija bitnih za snimanje filma, tajno je diktafonom snimao lekare koji su napokon pristali da govore o onome šta se zapravo dešavalo u bolnici. On smatra da je istina u to doba bila prikrivana i da mu je ova priča poslužila da posumnja u ispravnost društva u kome smo živeli.
– Ovo je najteži film koji sam snimio. Planirali smo snimanje u jednoj bolnici, pa su nam to otkazali i morali smo da pronađemo drugu kliniku. Nedavno sam bio na jednoj operaciji i kada sam legao u operacionu salu shvatio sam da je tu upravo snimana scena iz mog filma. Dan pred snimanje, čovek koji je trebalo da glumi upravnika bolnice je odustao, pa sam zamolio mog oca Radeta Markovića da odigra tu ulogu. Film sam nosio na predavanja u Njujorku, a Amerikanci su u njemu videli samo priču o epidemiji. Objašnjavao sam da je to priča o bolesnom društvu – istakao je Marković.