Sveća za poginulog brata – da ne ode sam
Srpski vojnik je u ratove od 1912. do 1918. godine pošao na poziva kralja i otadžbine. Kralj brine o narodu, a otadžbina predstavlja porodicu i tradiciju. To je mesto gde su ostali najmiliji, gde su sahranjeni preci.
Država se ne spominje jer ona je vezana samo za uzimanje. Ona uzima porez, sinove za vojsku, volove i konje da vuku topove.
Srpski seljak je bio nepismen, ali pobožan. Slavu je obeležavao gde god da se nalazio, poštovao je svoje nadređene.
Prilikom opsade Jedrena, kako je pisalo u ratnom izveštaju beogradskog časopisa „Pijemont“ jedan vojnik je zamolio svog komandanta da mu pozajmi šibicu. Ona mu je trebala da zapali sveću za svoju slavu. Sveću je kupio još u Kumanovu i čuvao za tu priliku.
Iskopao je malu nišu u zemlji, u rovu, i zapalio sveću. Izgovorio je Oče naš i svoje ratne drugove ponudio čajem. Samo to je imao.
Odnekud naiđe i komandant puka koji je obilazio prednje položaje jedinice. Bio je zadovoljan onim što je video. Trupe su imale visok moral, pad Jedrena bilo je samo pitanje dana.
Komandant je video sveću i zastao. Pitao je o čemu se radi. Kada je čuo, vojnicima je dao voljno i pozvao „domaćina“. Zagrlio ga je, izljubio i čestitao slavu. Iz džepa je izvadio mesingani upaljač. Na poklon, za uspomenu.
„Ilustrovana ratna hronika“ iz 1913. godine beleži i događaj pod naslovom „Poslednji oproštaj“. Kako se navodi, to se dogodilo na Retkim bukvama, tokom borbi sa Bugarima. Dva rođena brata bila su u istoj četi, koja je dobila naredbu za juriš. Jedan od njih pade pogođen u srce. Drugi brat zastade, i pod kišom neprijateljskih kuršuma izvadi malu voštanu sveću. Zapalio je više glave nastradalog brata.
-Da ne ode bez sveće, reče on ratnim drugovima kada ih je stigao.
Nije pretrčao ni sto metara i on je teško ranjen. Okrenuo se nazad i odbauljao do poginulog brata. Legao je pored njega i onesvestio se.
Ipak, nije mu bilo suđeno da ode. Bolničari koji su sutradan prolazili tuda, videli su da nije mrtav i odneli su ga do previjališta. Tamo je dobio negu i preživeo.