Nedostaje nam kvalitetan TV program
(Карикатура Срђан Печеничић)
Da li je televizija u Srbiji tokom 2023. napravila korak napred ili korak nazad? Za protivnike rijaliti programa srpska TV je uveliko stagnirala jer su svi zahtevi za ukidanje ovih emisija ostali bez odgovora. Za one koji procese razvoja i unapređivanje komunikacija gledaju iz produkcijske vizure, protekla godina je bila obeležena usponom proizvodnje filmova i serija, čije je nastajanje uveliko podupirao „Telekom”.
Kako se u tom rasponu snalazi publika? Kako bira sadržaje koje prati? Nedavno je objavljen podatak da 77 odsto ljudi u Srbiji kada sedne uz svoje TV prijemnike ne zna šta će da gleda – da im za orijentaciju služi daljinski upravljač! Realno, dezorijentisana je i luta. Na raspolaganju joj više od 200 TV kanala, a rejting za uvažavanje ima tek četiri-pet TV stanica. Po gledanosti prednjače serije, sport i rijaliti programi.
Iskusniji posmatrači medijske scene generalno ocenjuju da postoji okoštalost TV sistema, praktično se ne izlazi iz zastarelih programskih okvira i klišea. Šta preduzeti? Kako vide našu medijsku sferu? O tome smo razgovarali s Manjom Grčić, direktorkom TV K1 i suvlasnicom i direktorkom kompanije „Tačno” (Tanjug), Ljubicom Gojgić, TV autorkom, i Ivanom Stankovićem, marketinškim stručnjakom.
Direktorka TV K1 „Tačno”, Manja Grčić, smatra da je izazov privući publiku u moru sadržaja koji se nudi na mnogobrojnim kablovskim kanalima. Međutim, uverena je da postoji prostor za sve jer u digitalnom svetu nema ograničenja u broju kanala.
– Kvalitetan sadržaj uvek pronađe put do publike – kaže Manja Grčić.
– Ne možete da pravite poželjan sadržaj a da svoje lične favorite, afinitete i svetonazore ostavite po strani. U svakoj televiziji u kojoj sam radila imala sam odgovornost da se to što se emituje nikada ne kosi sa onim „ko sam i šta sam ja”. Sadržaj koji proizvodimo je društveno odgovoran, iako je u najvećem delu zabavan. Želimo da „guramo” društvo u dobrom pravcu, unapred i da afirmišemo prave vrednosti.
Gledano na informativno-politički program, naša medijska scena je nedopustivo podeljena, smatra Ljubica Gojgić. Prema njenim rečima, ona je nadvladana interesima centara moći i kao takva korisnija vlastima i vlasnicima nego javnosti.
– Mislim da kao novinari nismo dovoljno razgovarali o tome kako smo se našli u situaciji da u očima građana, uz političare, budemo najodgovorniji za stanje u društvu u kome se, u dva dana, događaju dva strašna, masovna ubistva dece i mladih. Pojedinačno posmatrano, u medijima i dalje opstaju i veoma dobri novinari. Po koju cenu, sami znaju – kaže autorka emisije „Pravi ugao” RTV Vojvodine i dobitnica brojnih novinarskih priznanja.
Marketinški stručnjak iz agencije „Communis”, Ivan Stanković, slikovito objašnjava trenutno stanje u našim medijima, sa akcentom na zabavne i opuštajuće sadržaje: – Najlakše je reći: mala bara, mnogo krokodila. Dodao bih: više guštera koji misle da su krokodili.
Prema njegovim rečima, mnogo je televizija, malo profesionalaca, a još manje TV lica. Ličnosti sa identitetom, integritetom i harizmom. Kaže da danas svako može biti voditelj. Svi se bore „ za život”, a u liberalno-kapitalističkom okruženju teže je uspeti. A još teže trajati.
– Medijska scena je u skladu sa opštom situacijom, gde caruje rijaliti zaglupljivanje, demokratizacija pojavljivanja do imbecilnosti i prednost skandala i rejtinga nad kvalitetom. To nas vodi ka urušavanju osnovnih moralnih vrednosti, normalnost postaje skaredna mana, a integritet neprihvatljiva karakteristika, zaključuje voditelj emisije „Šta sam tebi, ko sam sebi”.
Ukratko, nesagledive su posledice ovakve medijsko-manipulativne liberalizacije. Svaki od naših sagovornika otvara svoje područje delovanja, s kritičkim opažanjima s kojima se gledalac može složiti ili ih odbaciti. Ali u času kad u toplini svoga doma pritisne dugme i uključi televizor, očekuje program koji će opravdati plaćeni račun za paket TV usluga, a koji, složićete se, nije beznačajan. Da ne pominjemo informativne, obrazovne i zabavne funkcije, koje u suštini svoga postojanja ima svaka televizija, makar emitovala samo video-spotove, ne samo javni servis.