Banane rodile usred Beograda
(Фотографије Мирослав Стефановић)
Leto je bogomdano da, makar i nakratko, vreme provedete u Botaničkoj bašti „Jevremovac”. U ambijentu mira i tišine, nazvanoj i plućima Beograda, bašta je idealno mesto da razbistrite misli i opustite nerve. Ambijent je bajkovit, zelenila ima u izobilju. A, tek biljaka....
Ovde ih je oko 2.500, možda i više, od tropskih, mediteranskih do onih s Balkana i s našeg prostora. Samo je kaktusa oko 400 vrsta. Priča o ovom zelenom ostrvu, u srcu Beograda, koje okružuju najprometnije i zagađene ulice, uglavnom je poznata. Malo se, međutim, zna da i „Jevremovac” ima svoje „prinove”, da se sprema uređenje pojedinih njegovih delova i da će leto proteći u znaku manifestacija, na travnatom platou ispred staklenika.
– Prinova među biljkama uvek ima – potvrđuje za „Magazin” docent dr Tomica Mišljenović s Biološkog fakulteta.
– Posetioci su u prilici da vide brojne nove vrste orhideja, čiji su cvetovi gotovo čarobni. Cvetala je i vanila, a imamo i drvo kafe i čajeve. Što se banane tiče, dobro je rodila. Plodovi su na pristojnoj visini, jer je i drvo prilično visoko.
Kralj priskočio u pomoć
Dok razgledamo razne vrste kaktusa, različitih veličina i oblika i dok nam Tomica pažnju skreće na reprezentativni primerak tasmanijske paprati, Olivera Popović, stručni saradnik za odnose s javnošću, lista letopis u kojem je satkana bogata prošlost „Jevremovca”.
– Sve je počelo od ideje našeg slavnog botaničara i lekara Josifa Pančića i od njegove upornosti da Velika škola dobije botaničku baštu. Zbilo se to 1874. godine. Pre toga on je, zbog nastave u školi, u dvorištu Liceja beogradskog, gajio malu kolekciju biljaka – napominje Olivera. – Plac na Dorćolu, određen za ovu namenu, ubrzo se pokazao neadekvatnim jer je bio blizu Dunava koji ga je često plavio. Zato su i biljke, koje su tu rasle, potpuno uništene.
Nastavio je Pančić da traži novu lokaciju, ali ga je 1888. smrt u tome sprečila. Ipak, ideja nije zamrla. U pomoć je priskočio kralj Milan Obrenović koji je 1889. obnarodovao da Velikoj školi poklanja svoje imanje od 5,2 hektara, nasleđeno od dede, gospodara Jevrema Obrenovića. Uz poklon je imao samo jednu molbu – da Botanička bašta ponese dedino ime „Jevremovac”. Do tog trenutka tu je bila šuma u kojoj su rasli hrast lužnjak, poljski jasen i brojne druge vrste. Dva takva hrasta i danas oplemenjuju baštu, a u svoje „krštenice” su upisali po 170 godina. Oni koji su Beograd pohodili u to doba zapisali su „da je bašta jedna od najlepših i najvećih u ovom delu Evrope”. Zenit slave i razvoja doživljava tridesetih godina 20. veka kad je upravnik bio Nedeljko Košanin, akademik i veliki srpski botaničar. Od 1995. je spomenik prirode, a s Institutom za botaniku je nastavna jedinica Biološkog fakulteta.
Zanimljiva je i priča o stakleniku, na 560 kvadratnih metara, sagrađenom 1892. koji je takođe dar kralja Milana Obrenovića. Proizvela ga je radionica „Mozentin” iz Drezdena, tako što je urađen centralni paviljon s visokom kupolom i dva bočna krila u kojima su pustinjske, polupustinjske i mediteranske biljke. Staklenik je obnovljen 2014. godine, a neimari su se potrudili da se u celosti sačuva njegov originalni izgled.
Jevrem među hrastovima
Prolazimo pored biste Josifa Pančića koju natkriljuje njegova čuvena omorika. Staze su čiste i sređene, posetioci ne manjkaju.
U blizini jednog od hrasta lužnjaka je bista Jevrema Obrenovića. Pogled mu je uprt u tek zasađene stare sorte voća, što je takođe jedna od novina u ovoj oazi. Vraćamo se u staklenik u kome su i najzanimljivije biljke, posebno one iz tropskih, kišnih šuma.
– Pogledajte ovu drvenoliku paprat. Ambijent joj očigledno prija – kažu naši sagovornici. – Tu su i sukulentne biljke koje rastu u sušnim staništima različitih delova sveta. Posetioci su u prilici da vide i drvo papirusa, bibera, mediteranske palme i agavu.
Na nekoliko mesta u stakleniku primećujemo neobične eksponate koji lebde iznad biljaka.
– To su radovi studenata Učiteljskog fakulteta – primećuje Olivera. – Tako su oni, iz umetničkog ugla, videli polen raznih biljaka i spore gljiva.
Obogaćuje se i otvoreni prostor bašte. Zahvaljujući projektu koji finansira Američka ambasada u Beogradu, priprema se otvaranje mednog vrta, a nedavno su nabavljena i dva reprezentativna severnoamerička hrasta. Ovde se sve zna o svakoj biljci, a zadatak zaposlenih je da ih neguju i da traju, baš kao i što bašta traje 134 godine. Tamo gde je ona sada nekada je bila periferija Beograda. Grad je počeo naglo da se širi i razvija, pa je ostala kao svojevrsna oaza u centru grada. U neka davna vremena imala je i do 4.000 biljnih vrsta, ali je to bilo doba kad su o njoj svi zdušno brinuli, država posebno.
Studenti Biološkog fakulteta ovde stiču praktično znanje. Tu su im kabineti, tu mogu da uče, a kad požele da naučeno potvrde u praksi, kompletna bašta im je na raspolaganju.
I još jedna zanimljivost: ako ste pomislili da se biljke mesožderke hrane mesom, grešite. Hrane se insektima kojima nema spasa kad ulete u njihovu klopku. Ovde uspeva i kaktus po imenu „kraljica noći”. Neobičan je po tome što cveta samo nekoliko sati u jednoj noći, jednom godišnje. Zato posetioci nemaju priliku da vide kako cveta. Traži stalno zalivanje i mnogo vlage. Lepog je mirisa i bledoroze boje. Bašta je carstvo biljaka, ali i ptica. U krošnjama visokih stabala gnezde se ptice, pevaju slavuji, grakću vrane.
Leti svi beže iz centra Beograda, a vi uradite suprotno: dođite u centar grada, u Botaničku baštu, Takovska 43, gde vas spokoj, hladovina, čist vazduh i zelenilo čekaju na svakom koraku i u svakom trenutku.
PO UZORU NA JAPAN
U okviru Botaničke bašte je 2004. godine otvoren Japanski vrt, dekorisan biljem iz ove zemlje. Na jednom mestu je dodir kamena, vode i biljaka, karakterističnih za Zemlju izlazećeg sunca. Videćete drvene mostove, vodu koja nailazi na kaskade i neprekidno žubori, jezero s lokvanjima. Autori vrta su Vera i Mihailo Grbić, pejzažne arhitekte.
BOGATSTVO U KNjIGAMA
Biblioteka, osnovana 1853. godine, takođe je jedan od ponosa „Jevremovca”. Tvrdi se da je među najstarijim botaničkim bibliotekama jugoistočne Evrope. U njoj je oko 5.000 knjiga, naučnih i stručnih časopisa i više od 600 separata iz oblasti botanike.