Feniks kao simbol grada
(Фотографије: М. Никић)
Prvo što ugledate kada uđete u centar Frankfurta jeste dugačka i uređena „zelena” obala reke Majne i nezaboravni prizor: šetači i rekreativci u parkovima s niskim „uvijenim” drvećem, turisti koji se fotografišu na raznolikim mostovima, brodovi i brzi čamci, studenti koji uče sedeći na travi.
Od Doma kulture u kom se redovno održavaju Majski sureti pisaca naše dijaspore i matice, smeštenog na kraju šetališta, dužom šetnjom prateći Majnu, stiže se do srca Frankfurta, četvrti Romer.
Gvozdeni most ljubavi
Na tom putu ređaju se stari mostovi. Pešački lučni, a onda najstariji, Gvozdeni most. Na njemu piše da je izgrađen 1682. godine i da je više puta obnavljan. Danas je okovan „katancima vernosti” mladih parova. Odatle puca pogled preko reke na visoku protestantsku Crkvu Tri kralja, čija se upečatljiva fasada renovira.
Diks Hanink iz Holandije i Kasja Kubiceli iz Poljske zamolili su nas da ih slikamo pored svog „ljubavnog katanca”. Kako je dvadesetdvogodišnji par otkrio stidljivo, upoznali su se prošlog leta u Amsterdamu u perionici gde je studentkinja Kasja radila. Maštaju da žive u Španiji, a odlučili su da se ponovo sretnu ovde, u gradu mladih.
Ljubazni Nemci u prolazu objasnili su da je pre nego što se pređe stari most, koji danas ima i panoramski lift, za sliku o Frankfurtu neophodno prvo ući u najstariju sačuvanu četvrt Romer. Sa Fontanom pravde na sredini, obnovljena, danas pripada Istorijskom muzeju grada. Na uglu je stara carinarnica za brodove, pretvorena u restorane. Konobari objašnjavaju da ulazimo kroz nekadašnja „vrata grada”. Tačnije, ulazimo u istoriju Frankfurta.
Grad je prvi put pismeno pomenut 794. godine u povelji Karla Velikog. U doba Merovinga u devetom veku imao je kraljevski dvor Franaka. Posle podele Franačke države, postaje mesto skupština carstva, a od 1220. slobodan carski grad, koji kasnije nakon Prusko-francuskog rata 1871. ulazi u ujedinjeno Nemačko carstvo i postaje veliki industrijski centar.
U savezničkom bombardovanju, krajem Drugog svetskog rata, uništeno je potpuno staro jezgro grada iz kojeg je tokom rata deportovano i ubijeno 11.134 Jevreja. Američka baza, potom i sedište uprave saveznika u Zapadnoj Nemačkoj, u izboru za glavni grad to mesto gubi od Bona. No, od pedesetih postaje stecište ekonomskog razvoja i solitera građenih s ciljem da „nadmaše” tornjeve katedrala.
Tek od 1994, prilikom obeležavanja 1.200 godina grada, dolazi do veće obnove najvrednijih zdanja u centru, kome vraćaju nekadašnji izgled. Na trgu u Romeru, mnoštvo turista okruženih tipičnim raznobojnim kućama sedi u kafeima na kaldrmi.
Do ulaza u Istorijski muzej na početku trga s desne strane je evangelistička Crkva Svetog Nikole koja svedoči o dolasku Martina Lutera 1521. godine u Frankfurt na „putu reformatorske pruge”.
Preko puta crkve je „iz pepela podignuta” stara Gradska kuća ili Rathaus.
Nad starim gradom uzdiže se Katedrala Svetog Vartolomeja posvećena Karlu Velikom, najznačajnija i najveća crkva u gradu. Zvanično je zovu Dom ili Carska katedrala, zbog toga što su se u njoj birali i krunisali vladari rimsko-nemačkog carstva. Bila je simbol nacionalnog jedinstva.
Gotska crkva s visokim izrezbarenim tornjem treći je hram na ovom mestu i izgrađena je u 14. i 15. veku na temeljima crkve iz doba Merovinga. Zbog oštećenja u požaru krajem 19. veka i bombardovanja savezničkih snaga tokom kojeg joj je spaljena unutrašnjost, od pedesetih je obnavljana. U katedrali se čuvaju remek-dela iz razdoblja gotike kao što je oltar „Usnula Marija” iz 15. veka, klupe i freske iz srednjeg veka. Ko se popne 328 stepenika tornjem, kažu, „može da uživa u panorami s visine od 66”, do koje je za posetioce otvorena kula visoka 95 metara.
U uskim ulicama oko katedrale, za fotografiju ispred spomenika literati Fridrihu Štolceu zamolile su nas sada Kasandra Farber i Hana Sejfron iz Amerike. Kasandra, studentkinja medicine, prikuplja znanja koja joj ovaj nemački grad u toj oblasti nudi, dok Hana zasad putuje svetom, pa će odlučiti šta će i gde u životu. Ulice i kafići grada puni mladih privukli su ih da posete Frankfurt. Na poziv da dođu u provod i obilazak u Beograd izazvale su simpatije i smeh s naše strane, jer su u glas pitale da li je bezbedno.
Geteovo svedočanstvo
U krugu kroz Romer dolazi se potom i do protestantske crkve Svetog Pavla iz 18. veka. U revolucionarnoj 1848. godini u ovoj crkvi, danas izložbenom prostoru, osnovan je prvi demokratski izabran parlament Nemačke. Na zidu primećujemo, između ostalih, spomen-obeležje bivšem američkom predsedniku Džonu Kenediju kao vizionaru.
Šetajući pored Opere iz 19. veka i restorančića svetskih ukusa s mini-baštama u okolnim ulicama, koje su često mirne i zatvorene za saobraćaj zbog demonstracija neke od 180 lokalnih zajednica grada u kojem se govori 200 jezika, stigli smo i do Geteove kuće. U jednoj od bočnih uličica od Berlinen štrase, porodična kuća u kojoj je rođen 1749. i živeo do 1765. ostala je primer života dobrostojeće porodice tog doba. Raskošne fasade, velike trpezarije kao i Geteova soba na poslednjem spratu u kojoj se igrao sa svojim lutkarskim pozorištem svedok su i njegovog odrastanja i grada, ali i duha remek-dela kasnog baroka i romantizma.
U povratku na obalu oko pet sati poslepodne, opšti prizor je promenjen: mnogo više ljudi, posle posla, sedi na travnatim obalama družeći se, užinajući, slušajući muziku ili igrajući se s decom. Okolo nema nijednog otpatka. Sa zalaskom sunca fotografije su uspešnije, pa je i broj „selfera” porastao. I vetar je „stao”, pa je u prijatnoj šetnji ugodno zaključiti da je, ukoliko ste samo u prolazu kroz ovaj grad, nekoliko sati dovoljno da steknete prvi, uglavnom najvažniji, utisak.
Na obali 20 muzeja
S obe strane reke Majne nalazi se kompleks nazvan Obala muzeja. Obala Frankfurta je atrakcija s više od 20 muzeja, među kojima se izdvajaju muzeji istorije umetnosti (Štadel) i moderne umetnosti, kao i Muzej komunikacija. U gradu s više od 50 odsto zaštićenih zelenih površina nalazi se i najveća botanička bašta u Nemačkoj, na površini od 54 hektara.
Nemački Menhetn
Kao sedište berze u državi, petomilionski i najveći grad pokrajine Hesen u središtu Nemačke, jedna od najvažnijih avio-luka, ima sve veći svetski značaj. Poznat je i po najvećim sajmovima knjiga i automobila. U tržnom centru koji je projektovao Masimilijano Fuksas nalazi se najveći lift u Nemačkoj. Oblakoderi od betona, stakla i čelika postali su dom vodećih svetskih firmi, a sve je poznatiji i po koncertima i aktivnim događajima noćnog života, o čemu svedoči dolazak velikog broja mladih studenata i turista. Zovu ga Nemački Menhetn.
Specijalitet je viršla
U Frankfurtu nisu, kao uglavnom i u Nemačkoj, kobasice na prvom mestu liste specijaliteta već – viršle. Lokalni ugostitelji tvrde da one moraju da se nađu na meniju ako hoćete da probate domaću hranu, kao i da piće po kojem je grad poznat nije pivo, već afelvajn ili sajder od jabuke, lagano alkoholno voćno piće na koje miriše ceo grad. Kolica s pecivima ga, takođe, sa svih strana preplavljuju.