Siniša Ubović: Od glumca do maratonca
Na dogovoren sastanak došao je biciklom. Kaže da kad god je u prilici vozi se na dva točka, jer mu parkiranje po Beogradu predstavlja problem.
Glumac Siniša Ubović, osim po ulogama u serijama „Porodično blago”, „Jesen stiže, dunjo moja”, „Miris kiše na Balkanu”, prepoznatljiv je i po knjigama i motivacionim treninzima, ali i svom aktivnom životnom stilu.
Sasvim slučajno, ideja koja je godinama provejavala, postala je njegov izbor: iza njega je već sedam godina iskustva na trkačkim stazama, dva istrčana maratona. Naš sagovornik navodi da je tek s trčanjem otkrio šta je pravi luksuz u životu: kada stvari radiš s lakoćom zahvaljujući svom upornom i predanom radu.
Od avanture do životnog izazova
Neverovatna avantura počela je tako što je Sinišina supruga Aleksandra poželela da upiše školu trčanja. Dok su o tome razgovarali, nije mnogo marila za Sinišine preporuke da je upozna s čovekom koji je odličan poznavalac ovog sporta i koji ga je fascinirao svojim govorom na jednoj konferenciji 2014. godine.
– Pročitao sam svojevremeno Murakamijevu knjigu „O čemu govorim kada govorim o trčanju”. To mi je približilo ideju o trčanju. Zatim sam na jednoj konferenciji slušao Veroljuba Zmijanca, koji vodi školu trčanja, i postao još više zainteresovan. Govorio je kako je trčanje uticalo na njega, šta mu je doneo maraton i to je počelo da tinja kao ideja, kao dobar izazov za život. Znao sam tada da ću istrčati jednog dana maraton. Trajalo je mesecima to u meni, ali ja se nisam pomerio i nisam počeo da trčim aktivno. Međutim, kada sam sa suprugom otišao na upis i video Veroljuba, odmah sam odlučio da se i ja upišem. To je bilo 2016. godine – priča za „Magazin” Ubović.
Priznaje da mu je trčanje nekada delovalo kao besmislena aktivnost koja mu nikada nije bila neka posebna inspiracija. Danas razmišlja potpuno drugačije.
– Trčanje mi je dalo potpuno novu dimenziju i pogled na život. Ono je dalo i jednu novu primenu svega što sam učio do tada, a kada sam spoznao tu širinu koju trčanje obuhvata, tim saznanjima sam obogatio i svoje treninge i obuke. Naučio sam važne lekcije o disciplini, značaju pravljenja rasporeda, neodustajanju, istrajnosti i motivaciji.
Kada je počeo da trči, shvatio je i da bez telesnog napretka nema napretka čoveka u duhovnom smislu.
– Ne može samo da se bilduje um. U zdravom telu je zdrav duh i ne postoji bolja rečenica koja opisuje šta je naš zadatak. U zdravom telu je zdrava postavka misli, emocija... Tu je sve kako treba. A za sve nam je potrebno snažno telo koje treba da bude podrška svemu što želimo da uradimo i postignemo – objašnjava Ubović.
Zato i poručuje da je ljudsko telo generator radosti i mira i da se prioriteti vrlo brzo menjaju kada čovek počne da se bavi sportom.
Godinama je od tada posvećen stazama, a na svoja putovanja obavezno prvo pakuje trkačku opremu.
Kroz trčanje se, kaže, ne savladavaju samo kilometri, nego se uči i izdržljivosti, raspoređivanju snage, kako se prevazilaze bol, kriza i želja za odustajanjem, kako se pravilno hrani i kako se snaga pravilno troši da bi se stiglo do cilja.
Kada se savladaju sve tehnike i cake, onda trčanje nikako ne može da bude dosadna aktivnost, već s njim počinje jedan sasvim nov svet, sadržajniji i bogatiji.
Prvi maraton
Svoju prvu 42 kilometara dugu trku istrčao je u Istanbulu 2018. godine i to je bio spektakularan doživljaj.
– Trka tokom koje prelaziš s jednog na drugi kontinent nezaboravno je iskustvo. To je bilo nešto sasvim posebno, ne može se opisati, kao ni osećaj da se samo za trkače otvara most na Bosforu koji je namenjen isključivo za auto-saobraćaj. To je posebna privilegija koju ne bih imao da nisam počeo da trčim – kaže naš sagovornik.
Posle maratona i godina trčanja, kada se jednom savlada zadati cilj i ruta, Siniša kaže da je izazov postići da se sve radi sa lakoćom. Do toga se dolazi isključivo predanim radom. To je tačka uspeha do koje dolazi čovek isključivo sam.
– Kad se jednom istrči maraton, dolazi velika tačka preloma, bar se to kod mene desilo. Od tada više nisam imao potrebu da trčim polumaratone – to mi je prekratko! Sada imam novi cilj koji sam postavio pred sebe, a to je triatlon ili jedna Ajron men trka. Takođe, želeo bih i da učestvujem na Njujorškom maratonu u novembru i za to ću se prijaviti, a na jesen planiram da počnem i pripreme za triatlon. Pre svega, moram da savladam tehnike plivanja. Biciklom sam već navikao da prelazim nekada i po 40, 50 kilometara – otkriva Siniša.
Susreti s neverovatnim ljudima
On priznaje da mu na početku nije bilo lako da se uklopi s dosta mlađim polaznicima. Bilo je teško i navići se na zadati tempo i trenerova očekivanja. Ali, uz svaki korak otvarale su se nove priče i situacije u kojima se ljudi prepoznaju, upoznaju i podržavaju.
– Upoznao sam toliko neverovatnih ljudi. To je neprocenjivo i jako sam zahvalan trčanju na tome što mi je i to dalo kao jedno novo iskustvo. Sada sam u fazi da mi je lako, jednostavno, nije iscrpljujuće i ne zahteva od mene preveliki napor da istrčim 10, 20 kilometara. Redovnim trčanjem došao sam u tu fazu i to je ono što su svi govorili da telo pamti, i kada napraviš pauzu – objašnjava naš sagovornik.
Dok je leto svima omiljeno doba, za trkače je ono najčešće noćna mora. Vrućine su naporne i oduzimaju snagu i dah, pa naš sagovornik najviše voli da trči kada je hladno:
– Leti obično pravim pauze. Ili idem rano ujutru da trčim, makar jednom nedeljno.
Umesto uobičajenih sastanka po kafićima, sada druženja radije zakazuje na stazi. Uz jedan krug po Adi Ciganliji ispriča se s prijateljima, osveži i snaži za sve obaveze koje ga čekaju.
Medalja nije cilj
Poznato je da uz trčanje ide i solidarnost.
– Retki su oni koji trče samo za određeno vreme, nekada je podrška kolegama mnogo značajnija. Nisam opterećen vremenom, svi na kraju dobijemo medalju. Meni znači i kada krenem na startu da trčim s nekim da mu budem podrška ili obrnuto. Ima trenutaka kada je teško, ali jedan aplauz, neka reč, dosta znače da čovek ne odustane i onda je mnogo važnije da zajedno prođete kroz cilj, nego da se postigne rekord u određenom vremenu. To je najdragocenija stvar. Trčanje je zato metafora života, kako se ponašamo na stazi, tako se ponašamo i u životu – navodi Siniša.
Nezgodne deonice
Svaki grad u kome se održava maraton je, kaže Siniša Ubović, priča za sebe:
– Beogradski maraton je jedan od težih, ima dosta nezgodnih deonica. Trka u Jerusalimu je takođe prilično zahtevna jer ima dosta uspona, a Ljubljana je, na primer, odlična staza za postizanje ličnih rekorda.