Svetlucavi svet
Јелена Милошевић – одраз у огледалу које је донела од куће да би оплеменила простор (фото С. Ступарушић, Б.Кољајић)
Igra svetlosti prvo je što smo zapazili na nedavno otvorenoj izložbi Jelene Milošević, slikarke, dizajnerke i ikonopisca, u Velikoj galeriji Doma Vojske u Beogradu. Bilo da se probija kroz detalje oslikanih činija praveći šare na zidu, svetluca sa slika ili „doziva” iskricama s perli na haljinama, svetlost je tu da svemu doda posebnu dimenziju i ritam.
Dve godine je ova svestrana umetnica pripremala izložbu, koju je, u inat koroni, nazvala „Svetkovina” u želji da, kako kaže, slavljenjem života obuhvati sve svoje ljubavi: staklo, sliku i modnu kolekciju.
Stakleni komadi
Filigranski potezi četkicom ukazuju na tananost umetnice. Odakle joj ta neizreciva snaga da stvara.
– Tajna uspeha je u ljubavi, volim ljude, volim to što radim. Velika je nematerijalna dobit kada radite to što volite i dajete sve od sebe. Pomažete, to oplemenjuje – objašnjava naša domaćica dok nam pogled ne silazi sa staklenih komada kroz koje svetlost pada razigrano na zid kao kroz kaleidoskop.
– Otac, koji je bio solista Beogradske filharmonije, prvi put me je još kao dete odveo u Italiju na ostrvo Murano, zadivila me je lepota duvanog stakla, zatim boje – kaže slikarka koja je od Akademije primenjenih umetnosti u Beogradu i mnogih studijskih putovanja širom Evrope, Amerike i Afrike prešla dugačak put usavršavanja.
– Staklo je moja prva ljubav, ima transparentnost, ima život. Kada nanesem zlatnu i srebrnu nit, sa svetlom koje prolazi kroz njega, dolazi do izražaja njegova lepota. Koliko god da vam se čini da je tanano, lako, nežno – ono je u suštini jako – objašnjava Jelena svoju strast za ovu vrstu umetnosti koja pored precizne ruke iziskuje i strpljenje.
Na izložbi ima antikvarnog stakla. Tu je i nekoliko komada iz nekadašnje „Staklare” Paraćin, napravljenih po Jeleninom nacrtu pre 20 godina. Kontejner stakla donela je iz Južne Afrike. Tamo je u njihovim malim duvačnicama poručila tačno određene oblike koje je slikanjem doradila.
Staklo za ovu izložbu nabavila je i iz Češke, jer kod nas više nema duvačnica. Najveći izazov u radu je što nema pravo na grešku.
– Možete da pogrešite, ali je veliki problem da se struganjem ispravi, uništava se i urađeni deo. Velike boce su teške, koncentracija ne sme da popusti. Levom rukom držim, desnom slikam, ne dišem, da bi linija bila prava, iste debljine i tako zoru dočekam. Ponese me inspiracija, bez nacrta, što zamislim to prenesem na staklo – kaže naša sagovornica.
Za Jelenine radove kritičari kažu da je uspela da unese „jedinstvenost naše tradicionalne umetnosti u savremeni dizajn”.
– Svoju isprepletanu nit povezujem s iskonskom vizantijskom niti koja je u nama. To je taj koren, baština koja postoji i koju negujem i u garderobi i u modnim komadima, na slikama i na staklu – nastavlja priču naša sagovornica dodajući da slike prate staklo i da su u saglasju, njih radi kombinovanom tehnikom ulja i akrilika na platnu.
Život sa slikarom ostavio je trag. Otkriva da je grafizam u njenom stilu potekao od uticaja pokojnog supruga Zorana Jovanovića Dobrotina.
– Ali, iskričava zrnca peska i svetlucavi zlatni prah moj su lični pečat koji slici daje posebnu živost i energiju – ističe Jelena, iza koje je 57 samostalnih i više od 300 grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu.
Brojne su nagrade koje je dobila za svoj rad, ali jednu posebno izdvaja:
– Od mnoštva priznanja u svetu i kod nas, za učestvovanje na samostalnim i kolektivnim izložbama, najvažnija mi je Gramata blaženopočivšeg patrijarha Pavla kojom sam nagrađena za davanje svojih umetničkih radova, organizovanje i slanje pomoći u hrani i lekovima našem stradalnom narodu na Kosovu i Metohiji.
Blagoslov za ikone
Jelena slika i ikone, i to kako one realistične, tako i one na platnu, svojstvene njenom likovnom izrazu i temperamentu. Akademiju SPC za umetnosti i konzervaciju u Beogradu, Odsek ikonopisa završila je 2006. godine.
– Veliki podsticaj da zakoračim u svet Božanske umetnosti dao mi je blaženopočivši mitropolit Amfilohije s kojim sam provela neko vreme u Johanesburgu, u hramu Sv. Tome, u vreme njegovih poseta našoj dijaspori u Južnoj Africi. Od njega sam dobila blagoslov i duhovne poruke.
Pored slika i oslikanih komada stakla, po kojima je prepoznatljiva, na izložbi „Svetkovina” prikazani su i unikatni modni komadi.
– Volim sofisticiranost, glamur, ekskluzivnost, senzualnost. Stalo mi je da svaki komad bude prožet dozom estetičnosti i ljubavi, da bi se žena osećala kao princeza. Stavile smo na svoja pleća mnogo toga i gledamo šta nam je udobnije, lakše i tako gubimo ženstvenost, ja bih da je vratim. Haljine su s puno čipke, tila, organdina, sfarovski kristala. Moje modne revije prate potragu za svetlošću, sve svetluca – zaključila je Jelena Milošević.
Izložba „Svetkovina”
U Velikoj galeriji Doma Vojske, gde je postavljeno 60 komada stakla, ručno duvanih i preciznom rukom Jeleninom oslikanih: svetlosna piramida, dugačke vaze i različite čaše, svećnjaci, boce i dekanteri, od kojih su mnogi od antikvitetnog stakla, kao i 45 slika i nekoliko modnih komada, otvorena je izložba do 27. maja 2023. godine.
Kod poznatih
Dela Jelene Milošević, naše a svetske umetnice, poseduju poznate ličnosti i institucije, kako kod nas tako i u svetu: Princ od Monaka, Opra Vinfri, porodice Cepter, Mandela, Mugabe, Đoković, Galerija Narodnog muzeja u Beogradu, umetnička zbirka Doma Vojske Srbije i drugi.