Kako je nastao lift

Dejana Ivanović

23. 03. 2023. 11:21

(Илустрација Срђан Печеничић)

Bešumni i brzi toliko da vam se zavrti u glavi – liftovi su danas neizostavni deo svih viših zgrada širom planete. Neki su poslednja reč tehnike, moderni i luksuzni, mogu da prime desetine osoba, a za svega desetak sekundi pređu razdaljinu od tridesetak spratova. Drugi su spori i bučni i svaki čas se kvare. Ipak, bez ovog uređaja teško je zamisliti život u oblakoderima.

Potreba za napravom koja će vas podići na viši nivo ili spustiti na niži, međutim, nije proizvod današnjice. Ideja o prevoženju ljudi i robe na različite visine rodila se pre nekoliko hiljada godina. Preteče današnje moderne varijante lifta nastale su, prema istorijskim podacima, u trećem veku pre nove ere. Drevne naprave koje su izgledom više podsećale na korpe nego na kabinu lifta, kačene su za debeli lanac uz pomoć tanjih pletenih konopaca ili gvozdenih lanaca i zatim su ih životinje ili ljudi vukli kako bi ih podigli na viši nivo.

Na ovaj način hranom ali i naoružanjem snabdevani su dvorci i tvrđave. Stolećima kasnije ljudi su pokušavali uz pomoć usavršenih naprava da podižu teret na viši nivo. Međutim, lift sličan onome koji danas poznajemo predstavljen je prvi put tek oko 1800. godine i to u Velikoj Britaniji. Kabinu ovog uređaja pokretali su hidraulične poluge ili vodena para. Iako je oduševio tadašnje stanovnike Ostrva, ovaj lift mogao je da se kreće samo do prvog sprata i nazad.

Pola veka kasnije Eliša Grejvs Otis demonstrirao je rad svog „lifta” u njujorškoj Kristalnoj palati. Pred zapanjenim posmatračima ovaj izumitelj je ušao u kabinu i zatim je zaustavio na određenoj visini između spratova. Onda je naredio da se preseče konopac kojim je ova platforma bila povezana sa drugim delom uređaja. Iako su svi očekivali da će kabina pasti sa velike visine i razbiti se u paramparčad to se nije desilo, jer su se aktivirale kočnice koje su je zadržale i osigurale njenu bezbednost i sačuvale Otisa.

Narednih godina Otis i njegovi sinovi pokušavali su da usavrše sistem kočnica koje su zatim ugrađivane ispod kabine kako bi se ona, ukoliko se otkači, zadržala na određenoj visini. Prvi putnik provozao se Otisovim liftom u jednoj njujorškoj robnoj kući 1857. godine. Kasnije su Otisovi sinovi osnovali kompaniju za proizvodnju liftova koji su radili uz pomoć hidrauličnog sistema ili vodene pare, a uskoro su se našli u mnogim visokim zgradama u Njujorku.

Pronalaskom električne energije i motora, lift je u znatnoj meri modernizovan, ubrzano je njegovo kretanje i manje se kvario. Od tada do današnjih dana ovaj uređaj
je neprestano usavršavan.