Od dva zla birajte manje

04. 11. 2024. 13:41

(Pixabay)

Već neko vreme imam problem da odlučim šta želim. Studirala sam jezike i kulturu i tražila različite poslove koji bi se uklapali u to obrazovanje, ali zapravo nemam jasnu sliku šta želim da radim u životu i kako vidim sebe. Najveći stres mi je posao, ne mogu da zamislim sebe na nekom određenom radnom mestu – nego šaljem prijave na različite oglase gde bih sa svojim kvalifikacijama „mogla da prođem”. Kako da nateram sebe da odlučim?

Ove reči tipična su ilustracija osobe koja ima problem s odlučivanjem.

Odlučivanje – težak zadatak

Donošenje odluka nekad može biti težak zadatak, naročito ako se odluke tiču važnih aspekata života i ako će ono što je odlučeno imati dugoročne posledice. Nekada je donošenje odluke izrazito lako i nedvosmisleno, dok ponekad to može biti veoma složen proces.

Na naše odluke utiče više faktora odjednom, kao na primer: želje i nezadovoljeni motivi. Bitno je i u kakvom smo emocionalnom stanju u trenutku odlučivanja, kakav je sistem vrednosti koji smo usvojili, način na koji sagledavamo sopstvene ambicije i sposobnosti, naša procena sredinskih uslova i prepreka.

Psihoterapeut dr Vladimir Mišić ističe da su emocionalne blokade najčešći uzrok problema u odlučivanju. To mogu biti konfuzija, strah, depresija, pasivnost i zavisnost od drugih, ambivalencija, konflikt dvostrukog odbijanja, pritisak sredine i slično.

– Tipična blokada nastaje usled straha. Osoba odlaže donošenje odluke jer se plaši mogućnosti greške. U osnovi ovog straha je verbalizovani ili neverbalizovani iracionalni zahtev prema sebi: Ja moram biti sto posto siguran da je moja odluka ispravna i ne smem ni pod kojim okolnostima pogrešiti – kaže naš sagovornik.

Ova vrsta iracionalnog zahteva prema sebi proizilazi iz perfekcionističke životne filozofije, koja podrazumeva set verovanja da osoba mora biti u svemu najbolja, nepogrešiva i besprekorna.

– Preporuka je da odluke koje mogu imati dalekosežne i dugoročne efekte ne treba donositi u afektivnom stanju, stanju kada je osoba besna, depresivna, preplašena. Bolje je sačekati da to stanje prođe i onda razmisliti o svemu – ističe dr Mišić.

Pasivnost i zavisnost od drugih može značajno otežavati donošenje odluka. Preuzimanje odgovornosti za vlastiti život podrazumeva da osoba veruje da ima prava na lični izbor, pravo da traži i dobije, ali i pravo da pogreši jer je nesavršeno ljudsko biće. Upravo to nedostaje pasivnim i zavisnim osobama, koje odustaju od svojih želja i pravo odlučivanja prebacuju na drugog. Ovakav stav ima negativne dugoročne posledice – odustajanje da se spoznaju i zadovolje vlastite, autentične, istinske želje, slabljenje samopouzdanja, pospešivanje zavisnosti od drugih, jačanje osećanja beznadežnosti i bespomoćnosti.

Ambivalencija je stanje u kojem u isto vreme imamo u potpunosti suprotne emocije prema istom objektu ili cilju. Na primer: osoba želi da ode da živi u inostranstvu, ali se ujedno toga i plaši, osoba hoće da prekine vezu, ali se plaši usamljenosti i slično. Ambivalentni konflikt se razrešava tako što osoba nastoji da razreši, preispita i prevaziđe negativne emocije koje ima prema objektu ili pokuša da pronađe adekvatne resurse za njihovo prevazilaženje. Na primer, osoba koja se plaši da bude usamljena, može razmišljati o tome kako da na konstruktivan način prevaziđe ili minimizira usamljenost, recimo pronađe nove prijatelje  ili preispita svoje stavove o usamljenosti.

Pod pritiskom sredine

Konflikt dvostrukog odbijanja je situacija kada osoba od dva zla mora izabrati jedno, obično manje, i to takođe može dovesti do odlaganja, ali u ovim situacijama osoba treba da ima na umu da je razrešenje konflikta oslobađa od neprijatnog iščekivanja.

– Ako osoba donese odluku pod pritiskom sredine, a kasnije ustanovi da to nije želela, može se javiti ljutnja na sebe i samooptuživanje. Tako da je najbolje da odluke ipak donosite samostalno. Druge možete konsultovati ili saslušati, ali neka vaše odluke budu samo vaše – poručuje dr Vladimir Mišić.

Svako ponekad pogreši

Pri odlučivanju treba uzeti u obzir svu dobit i štetu koje određena odluka može doneti, a pored razuma treba uključiti i osećanja. Nije dobro da ne poslušate vaše srce pre nego što donesete odluku. Prepoznajte emocionalne blokade koje vas ometaju u odlučivanju i poradite na njima. Otklonite bar privremeno vaš perfekcionizam, strahove da možete pogrešiti ili konfuziju koju stvarate stavovima da nemate prava na ostvarenje vaših želja i ciljeva.

– Preuzmite u potpunosti odgovornost za vaše odluke. Ako ste neku odluku doneli samostalno i iskreno, nećete se posle kajati čak i da pogrešite. Pođite od stava da ljudi ponekad greše, i na kraju, konsultujte se s drugima, saslušajte njihova mišljenja i preporuke, ali uvek odlučujte samostalno. U tom slučaju ćete se najmanje kajati ako pogrešite, a bićete ponosni na sebe ako ste bili u pravu – ističe Mišić.