Slon u staklarskoj radnji
(Фотографије из личне архиве ауторке)
Šta su sve u stanju umetnici da naprave kada su inspirisani životinjskim carstvom? Nije ni čudo, jer je ovo carstvo prebogato oblicima, bojama, karakterima.
Slon, na primer, može da bude ljupko slonče Ćira iz crtanog filma, ali i simbol težine i nespretnosti kakav je inače u zapadnom svetu. Na istoku, simbolika slona je sasvim nešto drugo. Tamo je slon simbol kraljevske moći jer na svojim leđima ponosno nosi suverene, zatim simbol trajanja i nepromenljivosti, pa spoznaje, početka i kraja sveta, simbol strukture kosmosa sa svoje četiri stabilne noge koje kao četiri moćna stuba služe da pridrže zemljinu kuglu.
Slon je i pored svoje glomaznosti primer ljupkosti. Ovaj paradoks čini ga privlačnim za najširi mogući raspon emocija i inspiracija kada je u pitanju umetničko izražavanje, naročito u domenu primenjene umetnosti. Umetnici su se slonom bavili koristeći najrazličitije materijale, od kamena, keramike, metala, plastike, do tkanina svih vrsta. Najlogičnija je bila varijanta korišćenja slonove kosti, najskuplje – prirodne i najjeftinije – veštačke. Što se stakla tiče, ono je možda najizazovnije za kreiranje jednog slona. Krhko staklo koje u sebi nosi latentnu opasnost da se u jednom trenu pretvori u srču i masivna životinja koja kao gromada prkosi izazovima prirode, ljudi i svima onima manjima od sebe.
Šta traži slon u staklarskoj radionici čuvenih majstora murano stakla?
Traži da ga se ne plašimo i da ga volimo jer je dobronamerno došao da nas uveri da nije sve u veličini, ima nešto i u ljupkosti. Ovaj mali crveni slon visok je samo dvadesetak centimetara i toliko je sladak da ga moramo imati kao dekorativni detalj na polici u sobi.
Njegova jedina slabost je to što je izrađen od stakla. Sve što od nas traži jeste malo nežnosti i mnogo pažnje.
Napoleone Martinuci (1892–1977)
Italijanski umetnik stakla, skulptor i dizajner, rođen je u Muranu, u porodici veštih majstora stakla. Studirao je prvo muziku, a zatim vajarstvo, staklo i keramiku na umetničkim akademijama u Veneciji. Družio se sa značajnim umetničkim imenima svoga vremena, u prvom redu sa književnikom i pesnikom Gabrijelom Danuncijem, a i sa drugima, slikarima i vajarima. Dvadesetih godina prošlog veka počeo je saradnju sa čuvenim Paolom Veninijem i bio direktor Muzeja stakla u Muranu. Sa svojim umetničkim delima učestvovao je 1932. godine na Bijenalu u Veneciji, a 1934. na Trijenalu u Milanu. Kao partner i umetnički direktor Studija Venini uspeo je da promoviše umetnost stakla i afirmiše njene vrhunske domete širom sveta. Uneo je nov duh i brojne inovacije kao art direktor Venini produkcije. Najpoznatiji je postao i ostao po svojim čuvenim zoomorfnim figurama od murano stakla.
Arh. Radmila Milosavljević
www.dopisna-skola-ambijent.rs